Zlata Nanić u skladu s prirodom

Začinsko i ljekovito bilje u našem vrtu

Začinsko bilje uzgajamo iz više razloga. Na prvom mjestu radi njihovog ugodnog mirisa koji daju jelima kad ih koristimo u kuhinji, ali svi začini imaju i svoje ljekovito djelovanje, jer uglavnom stimuliraju probavu, a neki djeluju i umirujuće, pa je i to vrlo važan razlog za svakodnevno korištenje začinskih biljaka u jelima.. Pri tom moramo naglasiti da svaki kraj preferira neke začinske biljke. Najčešći začini u našim krajevima su : češnjak, peršin, celer, kopar, hren, lovor… Danas ćemo se pozabaviti nekima od rjeđe upotrebljavanih začina u našoj kuhinji.

Bosiljak (Ocimum basilicum) je jednogodišnja biljka (potječe iz Indije) koju svake godine iznova sredinom ožujka moramo sijati u sandučić i kasnije u svibnju  presađivati na stalno mjesto. Zbog svog tropskog podrijetla ne može  ponovo sama niknuti iduće godine. Ako joj kad se zakorijeni i počne rasti otkinemo vrhove, biljke će rasti u obliku grmića. Možemo je koristiti svježu u jelima od rajčice, pizzama i sl, ali je dobro brati lišće neposredno prije cvatnje ( kad ima najviše eteričnog ulja, pa i najjaču aromu) i sušiti u hladu da se sačuva lijepa svjetlo zelena boja. Nakon prve berbe biljke malo podrežemo, da se podstakne ponovni rast. Tako možemo imati dvije do tri berbe tijekom ljeta. Osušeno lišće smrvimo između dlanova i spremimo u suhe staklenke s naljepnicom imena biljke i zimi koristimo za začin. Cvatuće grmove bosiljka sušimo za čaj koji se spravlja tako da jednu do dvije žličice suhog bosiljka prelijemo s 2,5 dl kipuće vode, i procijedimo nakon 15 minuta. Pije se nezaslađen jednu do dvije šalice tijekom dana. Ovaj čaj djeluje ljekovito protiv želučanih smetnji, vjetrova, nemira i nesanice.

Majčina dušica (Thymus serpyllum) je trajnica sitnih ružičastih cvjetića. Narodno ime “majčina dušica”  biljka je dobila otuda što su je od davnina žene koristile kao lijek protiv predmenstrualnih bolova (PMS). Voli suha mjesta i razraste se u cijele jastuke koji gusto pokrivaju tlo. Odlično uspijeva u kamenjarima. Razmnožava se sjemenom. ali najbolje je odvojiti dio od većeg grma, jer ćemo tako mnogo brže imati biljku koju možemo koristiti. U prirodi postoje samonikle vrste koje imaju malo šira listiće dok uzgojene vrste imaju igličastije listiće. Cvate od svibnja do kolovoza i tada se podrezuju cvatuće grančice. Suši se i sjeni i koristi kao začin naročito za masna jela jer se smatra da neutralizira masnoču i pomaže probavu. Eterično ulje majčine dušice ublažuje grčeve, liječi želudac, potiće probavu i općenito potiče rad želuca i crijeva. Čaj od osušenih grančica majčine dušice pomaže u liječenju kašlja i upale grla. Kao začin mogu se upotrijebiti cijele grančice ili nasjeckani listići u jelima od mesa, rajčice, patliđana, tikvica, te u raznim umacima.

Metvica (Mentha piperita) je trajnica koja se razmnožava isključivo vegetativno, korijenovim izdancima. Vrlo je otporna, podnosi različita tla i rado se širi i osvaja velike površine vrta. Zato je valja presađivati svake dvije godine, da bismo je podmladili i “višak” izbacili iz vrta. Voli vlažno ilovasto tlo, a uspijeva i u sjeni.Listove ubiremo prije cvatjne i sušimo u hladu ( ispod 35 stupnjeva jer je lako hlapivo njezino eterično ulje). Čaj od metvice pomaže protiv želučanih tegoba i mućnine, nadražaja na povraćanje, crijevnih i jetrnih bolesti, grčeva i bolnih menstruacija.Kao začin koristi se u maloj količini u mesnim jelima, prilikom kuhanja mahunarki, graška, te u različitim salatama i umacima.

Mažuran (Majorana hortensis) je jednogodišnja biljka i treba je sijati u ožujku  u sandučiće i u svibnju presaditi na gredicu. Kažu da je u antičko doba ta biljka bila posvećena Afroditi – boginji ljubavi i ljepote. Zato su mažuran stavljali u vino i dobivali pravi “ljubavni napitak”. Čaj od mažurana pomaže kod nervnih bolesti, prehlada s kašljem,  te kod raznih alergija. Čaj spravljamo tako da dvije žlice suhog mažurana prelijemo s 2,5 dl kipuće vode, pustimo da odstoji 5 minuta, ocijedimo i pijemo jednu do dvije šalice na dan u laganim gutljajima. Kao začin koristi se u mesnim jelima ali i uz mahunarke. Origano je divlji mažuran ( trajnica), a svi znamo koliko se koristi za sva jela talijanske kuhinje.Za sušenje se bere prije cvjetanja, listići i mladi vršni izbojci, tako da se biljka može “omladiti” za novu berbu.

Estragon je trajnica koja može narasti i do metar visine. Jako se širi i vrlo brzo “zavlada” većim prostorom nego što bismo mi željeli. Svojim ugodnim mirisom estragon oplemenjuje fine umake, juhe, jela od jaja, peradi i salate. Od sredine lipnja beremo listove i vršne izbojke i sušimo u sjeni. Neposredno prije cvatnje ima najviše eteričnog ulja, a to posebno vrijedi za starije biljke. Može sa razmnažati sjemenom, ali ako možemo dobiti dio “starog” grma, imat ćemo jače aromatičan začin. Koristi se u svježem, suhom ili spremljen u ulju ili octu. Glavni začin je u tzv. “Estragon senfu”.

Ljupčac (Levisticum officinale) je dvogodišnja biljka i razmnaža se sjemenom. Porijeklom je iz Irana. Kod nas je narod zove “vegeta”  ili “maggi” jer ti industrijski proizvodi su začinjeni ovim finim začinom koji ima slatkasto-gorku aromu, inenzivan miris, tako da ga treba vrlo štedljivo dodavati juhama od povrća, složencima, umacima, paštetama…Na “Zrnu” koristimo ljupčac kao dodatak našoj domaćoj “vegeti”, što bih preporučila i našim čitateljima. U lipnju sušimo lišće (koje malo podsjeća na celer, ali je više žuto zeleno), usitnimo ga i spremimo u staklenke. Općenito sve osušeno začinsko bilje treba čuvati u hermetički zatvorenim posudama, da se sačuvaju eterična ulja.

Matičnjak (Melissa officinalis) je višegodišnja medonosna i aromatična biljka. Svojim mirisom privlači pčelinju maticu, tako da pčelari mogu svježe ubranim svežnjem rascvjetanog matičnjaka privuči odbjegle rojeve pčela (otud joj narodno ime “matičnjak”). Podrijetlom je s Bliskog  istoka, no od davnine se uzgaja u Europi kao kulturna biljka. Udomaćio se i na mnogo mjesta raste kao samonikla biljka. I na “Zrnu” imamo puno samoniklog matičnjaka, jer se lagano razmnožava sjemenom. Čajni napitak djeluje umirujuće, ali i gasi žeđ. Tijekom ljketnih vrućina ( kad se okopavaju grah, kukuruz i soja ) mi na “Zrnu”  nosimo na polje topli čaj od matičnjaka i njime gasimo žeđ, što je mnogo zdravije od mlake vode. Najbolje ga je koristiti u svježem stanju, jer sušenjem izgubi dosta eteričnog ulja. Matičnjak štiti od infekcije dišnih puteva i prehlade i opčenito potiče čitav obrambeni sustav organizma. Koristi se za pripremu likera i sirupa, koktela, au zbog svog jedinstvenog mirisa u kolačima može zamijeniti limun. Ljeti daje poseban ton voćnim salatama, majonezama, namazima od sira, octu ili osvježavajućim napitcima, a može ga se stavljati i u rakiju. Fino sjeckano svježe lišće nikada ne kuhati, nego ga dodati u vruće zgotovljeno jelo. smrzavanjem izgubi manje arome nego sušenjem, ali najbolji je svjež.

Čubar (Saturea hortensis)  je jednogodišnja zeljasta biljka, mirisom podsjeća na metvicu. Najbolji je začin za grah, ( Nijemci ga nazivaju “bonenkraut”), ali ga dodaju i mesnim jelima, jelima od krumpira, za juhe, umake i salate. Osobama osjetljivijeg želuca može zamijeniti papar.

Može se sušiti lišće od sredine srpnja pa dalje.

Ja  volim koristiti kombinacije začinskog bilja suhog ili svježeg. Najdraže mi je ljeti otići u vrt i od više raznih začinskih biljaka ubrati po grančicu, oplahnuti pod vodom, svezati koncem i cijeli svežnjić ubaciti u netom kuhani grah, mahunarku , juhu . Ostavim da odstoji neko vrijeme i onda cijeli svežnjić lako izvadim. Jedino u umake dodajem sitno sjeckane začinske biljke.

Sve biljke intenzivnog mirisa odbijaju nametnike u vrtu i zato ih možemo saditi i u kombinaciji s povrćem. Celer se koristi i kao začin ali i kao povrće. On je posebno “dobar susjed” crvenom zelju, ali štiti od leptira kupusara i ostale vrste zeljarica. Kopar i komorač svojim intenzivnim mirisom također mogu biti repelent za razne zračne insekte. Luk i češnjak u biovrtu imaju posebnu namjenu. Od njihove ljuske se spravlja pripravak za zaštitu od mrkvine muhe.