Gnojidba
U biovrtu i organskoj poljoprivredi koriste se organska gnojiva, te u manjim količinama prirodna mineralna gnojiva. Najvažnije gnojivo u biovrtu je kompost, a i stajski gnoj valja prethodno kompostirati pa tek onda stavljati na gredice. Još je za biovrt djelotvorniji glisnjak ili lumbrihumus, gnoj koji nastaje u probavnom traktu gujavica koje se hrane stajnjakom i otpacima.
U biovrtu se preporučuje korištenje gnojnice od kopriva i gaveza. Kopriva je bogata dušikom, a gavez kalijem. Možemo ih koristiti odvojeno ili zajedno. Na 1 kg usitnjenih svježih kopriva nalije se 10 litara vode i u drvenoj posudi ostavi nekoliko dana na sunčanom mjestu da “otkipi” i nastane gnojnica. Povremeno se po površini pospe malo kamenog brašna radi otklanjanja neugodna mirisa. Ova se gnojnica može koncentrirana koristiti samo za zalijevanje tla prije sjetve, dok se za zalijevanje i prihranu biljaka (posebice se preporučuje za plodovito povrće) razrjeđuje u omjeru 1:10 dijelova vode.
Pokrivanje tla između redova ili prije presađivanja presadnica također je jedan od oblika gnojenja. Taj pokrivač ima višeznačnu funkciju: čuva vlagu, strukturu i život u tlu, korovi sporije niču, a nakon nekog vremena pokrivač se raspadne i “pojede” ga zemlja, čime postaje hrana mikroorganizmima i gujavicama, a time i gnojivo.
Bilo bi idealno kada bismo imali dovoljno komposta i glisnjaka i za velike površine. Na “Zrnu” gnojenje polja rješavamo plodoredom, zaoravanjem žetvenih ostataka i zelenom gnojidbom.
Mahunarke su najvažniji izvor dušika jer na svom korijenju ostavljaju kvržice s dušikom (o čemu sam već pisala). Zbog toga, a i stoga jer su kvalitetan izvor biljnih bjelančevina, mahunarkama posvećujemo posebnu pažnju.
Sve biljne otpatke nakon žetve, koji neće biti potrebni za pokrivanje u biovrtu, po potrebi usitnjavamo traktorskim komposterom i zaoravamo. Usitnjeni se otpaci mnogo brže razgrađuju u tlu od grubih otpadaka.
Za zelenu smo se gnojidbu dosad koristili stočnim graškom i uljanom repicom, te heljdom (silom prilika), dok ove godine prvi put sijemo jednogodišnju djetelinu “inkarnatku”, koju ćemo posijati po durum pšenici i tritikali početkom travnja (po savjetima stručnjaka). Do jeseni inkarnatka bi trebala razviti jaku zelenu masu i vezati dovoljno dušika iz zraka, kao i pročistiti tlo od trajnih korova. U jesen ćemo je zaorati da se razgradi do proljeća i ostavi hranu kukuruzu koji ćemo u proljeće posijati na toj parceli.