Njega i zaštita biljaka tijekom vegetacije
U Vegeterri broj 2 detaljno smo pisali o uzgoju i njezi biljaka tijekom ljeta, pa ćemo sada dati samo kratak podsjetnik mogućih radova tijekom svibnja i lipnja, a više pozornosti ćemo posvetiti biološkoj zaštiti.
Sjetva: krastavci, tikvice, buče, dinje, lubenice (početkom svibnja) mrkva, peršin, grašak, mahune(cijeli svibanj i lipanj), salata endivija, kinesko zelje, daikon, povrtnica, bijela i žuta repa (krajem lipnja i tijekom srpnja).
Presadnja: celer, zelje, kelj, korabica, cvjetača, brokula, kelj pupčar, poriluk, blitva, salata, rajčica, paprika, patliđan, razno cvijeće; sadnice uzgojimo sami ili ih kupimo. Presađujemo na dobro pognojenu gredicu, pokrivenu svježe pokošenom travom ili starim sijenom. Poslije presadnje obavezno zalijemo.
Berba: jagode, maline crvene i žute, ogrozli žuti, crveni i crni (josta), ribizli crneni, bijeli i crni,
mlada mrkva, grašak, blitva, salata…Voće, plodovito i lisnato povrće beremo ujutro kad se energija u prirodi diže, a korjenasto povrće predveče, kad se enrgija spušta u zemlju, pa će nam se dulje očuvati svježe.
Zalijevanje: Biljke treba zalijevati predveče odstajalom vodom. Najmanje vode ćemo potrošiti ako napravimo sustav zalijevanja kap po kap, što se u malim vrtovima može postići prostim padom, tako da bačvu s vodom dignemo na postolje visine jednog metra i spojimo s “bajvol” cijevima(slika u prilogu).
Njega: Ako su nam gredice dobro pokrivene travom ili sijenom nemamo puno posla s plijevljenjem, a niti zalijevanjem. U određene dane za korjen, list, cvijet ili plod (prema Mjesečevom sjetvenom kalendaru M. Thun) malo ćemo “začeprkati” oko naših biljaka, čak ako i nema korova. To je posebno važno ako sjetvu nismo mogli obaviti u odgovarajući dan. Time potičemo bolji utjecaj kozmičkih sila na koji naše bilje sa zahvalnošću reagiraju dajući nam veći prinos, zdravije plodove, a napose hranu vrhunske kakvoće.
Prihrana:za prihranu koristi se gnojnice od kopriva i gaveza.
Biološka zaštita bilja
U našem biološkom vrtu nastanjuju se mnogobrojne korisne životinje. Za biološku zaštitu bilja osobito su važne ptice. Npr. jedan par sjenica može u vrijeme dok hrani svoje mlade skupiti i do 30 kg gusjenica i drugih nepoželjnih “gostiju” u vrtu. Zato za ptice treba postavljati gnjezdilišta u voćnjaku (sa okruglim otvorom okrenutim prema jugoistoku). Mnoge vrste ptica (češljugar, zeba, crvenperka) “uselit” će u kućice i brinuti da u našem vrtu bude {to manje nepoželjnih gostiju. Na polju su posebno korisne trčke koje se hrane sjemenjem korova, ličinkama insekata, jedu čak i krumpirovu zlaticu i njezinu ličinke, što malo koja životinja hoće. Ako ptice hranimo zimi, one će i ljeti dolaziti u naš vrt tražiti hranu. Zato treba posaditi suncokret i ostavljati vodu u plitkim posudama u vrtu.
Jež, žabe i krastače uništavaju puževe, crve i razne insekte. Dobro je za njih usred vrta napraviti “biotop” – malu baru s vodenim biljem i žabama, pa će opasnost od puževa biti mnogo manja. Bubamare, uholaže, pauci, grinje i mnogi drugi kukci također doprinose uspostavljanju prirodne ravnoteže, budući da se hrane štetnim kukcima. Zato – nemojmo ih uništavati.
Ako u našem vrtu ne vlada prirodna ravnoteža mogu se pojaviti štetnici i bolesti u većoj mjeri. Tada ćemo posegnuti za biološkim sredstvima zaštite. Pri tom ne treba štetočince potpuno eliminirati, jer i oni su dio prirodne ravnoteže. Kakve mjere zaštite na vrijeme poduzeti da biljka uopće ne bi oboljela?! Temelj za zdravu i otpornu biljku je zdravo tlo iz kojeg raste i iz kojeg uzima hranu. Dokazano je da na zdravom tlu raste i manje korova.
Ukoliko naše tlo još nema sve potrebne kvalitete, postoje prirodni pripravci kojima obogaćujemo tlo i potičemo rast i otpornost biljaka. To su pripravci od trava koji nisu otrovni i nakon njihove primjene nema karence (vrijeme čekanja od primjene nekog pesticida do dozvoljene berbe). Višegodišnja istraživanja pokazala su da postoje 3 grupe biljaka koje možemo primijeniti u našem vrtu. Biljke koje ubrzavaju rast (obogaćuju, gnoje tlo): kopriva (Urtica dioica), gavez (Symphytum officinale), sjeme i cvijet komorača (Crithmium maritimum), volovski jezik (Anchusa officinalis), mladice i lišće paradajza (Solanum lycopersicum), lišće cikle. Biljke koje smanjuju broj štetnika: kopriva (Urtica dioica), hrastov list skupljen ujesen (Quercus), list rabarbare (Rheum rabarbarum), vratić (Tanacetum vulgare), list bazge (Sambucus nigra), ljupčac (Levisticum officinale), pelin (Artemisia absinthium), kamilica (Matricaria chamomilla) sve biljke koje sadrže mnogo tanina (hratsova kora, orahovo lišće…).Najbolji repelent za leptira kupusara je sadnja rajčica između zeljarica. Biljke koje sprečavaju bolesti: preslica (Equisetum arvense), brezov list skupljen u jesen (Betula L.), paprat (Polypodium vulgare), orlovska paprat (Ptecidium aguilinum), češnjak (Allium sativum), poriluk , luk….
Sve te biljke možemo u našem vrtu koristiti svježe ili osušene. Beremo ih neposredno prije cvatnje na sunčanim mjestima i po sunčanom vremenu. Usitnimo ih i sušimo na čistom,
provjetrenom i sjenovitom mjestu. Najbolje ih je prostrijeti u tankom sloju na pocinčanu mrežu i povremeno ih okretati. Osušene biljke najbolje je čuvati u platnenim vrećama ili u drvenim sanducima.
Spravljanje pripravaka
Biljke iz prve grupe koriste se kao tekuće gnojivo koje aktivira život u tlu.Biljke treba usitniti i staviti ih u drvene ili glinene posude, može i plastične, ali nikako metalne. Napunite posudu do pola i nalijte do vrha kišnicu ili vodu iz rijeke ili jezera. Voda iz vodovoda zbog prisutnosti klora nije dobra. Posude se stave na sunce, pokriju mrežicom ili daščicama i dva puta dnevno se promiješa. Kad se tekućina počne pjeniti ubacimo 1 šaku kamenog bra{na (na 10 litara vode), da se spriječe neugodni mirisi. Nakon 3-4 dana sunčanog vremena, gnojnica je gotova (kad se više ne pjeni). Koristi se za zalijevanje tla oko biljaka razrijeđena 1:10 za lisnato ili 1:2 za plodovito povrće.
Biljke iz druge grupe namaču se usitnjene u kišnici l-3 dana, procjede i njima se prska povrće i voće. Ovaj pripravak treba primijeniti prije nego započne fermentacija, znači prije nego se na površini pojavi pjena. Biljke iz treće grupe treba 24 sata namakati u kišnici i u istoj vodi kuhati 30 minuta. Ostaviti pokriveno da se ohladi, procjediti i prskati po biljkama. Ukratko o pojedinim biljkama važnim u biološkoj zaštiti:
Kopriva
Bogata je dušikom i koristi se za prihranu u prvoj polovici vegetacije, naročito za lisnato i korjenasto povrće. Može se miješati sa gnojnicom od gaveza koja je bogata kalijem. Namočena 24 sata i procijeđena razrijedi se 1:5 i prska se protiv lisnih ušiju na povrću i cvijeću, protiv češnjakovog moljca i muhe na kelju. Može se miješati i sa pripravkom od preslice 1:1. Češnjakov moljac se može suzbijati i posipanjem drvenog pepela po biljkama. Vrlo je djelotvoran i moljci nestaju.
Preslica
Efikasna je protiv gljivičnih oboljenja, pepelnice, rđe, lišaja, crvenog pauka i grinje. Jedan kg svježe preslice (bez korijena) ili 150 grama suhe, stavi se u 10 litara vode. Namače se 24 sata i kuha 30 minuta, te ostavi ohladiti da se izluči kremen (kvarc, silicijev dioksid). Zatim se prska po lišću. Koristi se i kod kovrčavosti lista breskve.
Paprat
Biljke ubrane u srpnju bogate su kalijem i mogu se koristiti kao dodatak kompostu. Paprat se upotrebljava za zimska i proljetna prskanja protiv krvnog ušenca koji napada jabuku, te protiv uši na ružama i cvijeću. Pet kilograma svježe paprati (ili pola kg suhe potopi se u 10 litara vode, filtrira se i razrijedi 1:10, te se time prska.
Vratić
3 kg svježeg ili 300 grama suhog vratića moči se u 10 litara vode 1-3 dana i nerazrijeđeno koristi za zimsko prskanje voća, protiv lisnih ušiju, crvi na malinama, te grinja na kupinama. Razrijeđen 1:2 koristi se za prskanje nakon cvatnje, a 1:5 za prskanje u jesen.Uvarak od vratića zajedno sa preslicom i stolisnikom razrjeđuje se 10-20 puta i služi za pospješivanje rasta svih vrsta biljaka.Vratić je jedina otrovna biljka koja se koristi u biološkoj zaštiti, o čemu treba voditi računa kada se bere, suši i priprema. Razni čajevi služe kao sredstvo suzbijanja štetnika i bolesti na povrću. Čaj od pelina djeluje protiv uši i gusjenica. Čaj od kamilice djeluje protiv uši na grahu. Čaj od aloje djeluje protiv puževa. Puževi posebno vole biološki oslabljene biljke u času presađivanja. Tada za jednu noć “sliste” mnogo presadnica. U takvoj situaciji moramo im “navijestiti rat” i početi smanjivati njihov broj, barem onih najvećih koji najviše mogu pojesti. Možemo ih skupljati i uništavati na razne načine. Metoda dašćice: stare daščice se rasporede po stazama u vrtu i jednom dnevno se sakupe puževi koji se tu skrivaju preko dana. Najbolje ih je preliti vrelom vodom i baciti na kompost. Metoda piva: čašice od jogurta ukopamo u ravnini s tlom i u njih ulijemo pivo do 1/3 visine čašice, te za zaštitu od kiše napravimo krović od lima ili dvije daščice. Izgleda da puževi vole pivo, pa privučeni njegovim mirisom dolaze i utope se u čaši. Ovo posebno vrijedi za crvene puževe golače. Svaki drugi dan treba mijenjati svježe pivo i puževe baciti na kompost. Skupljanje puževa: puževi se hrane noću i tada ih treba sakupljati sa lampom. Može i rano ujutro. To je najefikasniji, ali i najteži način, jer ponekad treba puzati cijelu noć po plastenicima s lampom u jednoj ruci i bočicom pepela u drugoj. Naime, puževe treba ubacivati u pepeo, jer inače bježe i stalno ih morate vraćati u bočicu. Posipanje tla: Tlo oko biljaka može se posipati kamenim brašnom i drvenim pepelom, jer preko te prepreke puževi ne mogu do biljaka. Poslije svake kiše posip treba obnoviti. Ovo ne vrijedi u plastenicima, jer svake noći “pada kiša” od vlage koja se kondenzira na plastici i stalno bi trebalo obnavljati posip, što je praktički nemoguće.
Lisne uši
Ako lisne uši jako napadaju neku biljku to je znak da je poremećena njezina cirkulacija. Ponekad je dovoljno da prekrijemo i prihranimo tlo kod korijena biljke.Prirodni neprijatelji lisnih ušiju su bubamare, pauk, neke ose, hrčak. Stoga, da bi bubamare imale što jesti ne treba uništavati prve uši koje se pojave u proljeće, kako bi kasnije bilo što više bubamara. Postoje biljke koje su ušima naročito privlačne. Te biljke se mogu saditi medju druge biljke da bismo one druge zaštitili od ušiju. Npr. treba saditi salatu i bob među jagode. Uši tada sele na salatu i bob, a jagode nam ostaju neoštećene. Protiv velikog broja ušiju koriste se pripravci od koprive ili orlovske paprati. Korisno je zalijevanje kalijevim sapunom, kamenim brašnom, pepelom, kalcijem iz algi ili čađom. Ponekad je korisno biljke poprskati mlazom hladne vode (sprati uši) nekoliko puta uzastopce.
Gospodin Enzo Nastati iz Trsta čije predavanje smo čuli 10.3.98. u Europskom domu razvio je cijeli niz homeopatskih pripravaka za njegu i zaštitu od ljekovitog bilja, koji djeluju odbijajuće na štetočince, kao što djeluje i prirodna otpornost biljaka koja nastaje zbog prirodne ravnoteže. Naime, ovi pripravci upravo pomažu biljci da se brže i bolje uskladi sa svojom okolinom, što joj automatski daje otpornost na štetočince. Ovi pripravci se jednostavno primjenjuju, ali je važno da to napravimo u pravi čas u skladu s kozmičkim ritmovima (opet je važan Kalendar).